Često mi padne na pamet da bi bilo dobro sročiti nešto o pametnj buci na koju s vremena na vrijeme budem pozvan pa ju onda i odslušam. Nakon većine takvih nastupa smislim nešto duhovito i onda se zajebavam na tuđi račun. Ljubitelji pametne buke ne ostaju mi dužni. Šalama na moj račun, a i diskriminacijom iz svijeta odabranih koji razumiju, uživaju i kontribuiraju svojim refleksijama u magiji zvanoj pametna buka.

U jednoj fazi slušanja svatko otkrije da uz dovoljno interpretacijskog fine tuninga i koncentracije čovjek može uživati u gotovo svakoj zvučnoj teksturi. Uz uvjet naravno da to ne prelazi granice fizičke boli. Tišina je u tom modelu samo jedna od mogućih tekstura.

Glazba nastala unutar nekog žanra sa relativno prepoznatljivim skupom kanona najlakše okida fluidni svijet osjećaja, raspoloženja i fantazija. Preduvjet je naravno da osoba koja se prepušta toj vođenoj fantaziji nekad već prihvatila taj skup kanona i da ne dvoji da li se nekom od tih kanona vrijedi prepustiti. Tada se lako prepustiti i eventualno birati što je ono najbolje što transcendira te prihvaćene kanone. Na samo pojavljivanje odrednica koje su "neprihvatljive" ljudi odustaju od prepuštanja eventualnoj vođenoj fantaziji.

Najbolji primjer su omraženi "narodnjaci". Rijedak žanr koji se usuđuje uroniti u najdublje emocije svakodnevnog života i najniže ljudske strasti. Uz nešto selektivnog filtriranja pravila po kojima se rade narodnjaci mogu se dobiti sasvim fini fantastični izleti. Hint: ignorirati podrhtavanje glasa i ostale ukrase pri pjevanju + aranžmanske banalnosti. Što onda ostaje? ;) To je već tema za poseban post..

Pametna buka ima svoje kanone. Prvi i osnovni je drone. Neprekinuti meditativni zvuk koji održava minimimum strukture u teksturi. Drugi je uvođenje dovoljnog broja disonantnih zvukova koji ukidaju mogućnost analitičkog perceptivnog uvida u cjelinu u realnom vremenu izvedbe.

Jedan od kanona je i gotovo potpuno izbjegavanje poznatih zvukova instrumenata, a ako je poznati instrument izvor zvuka onda ga se tretira na način kako to ne rade "klasični" instrumentalisti tog istog instrumenta. Postoji još niz tehnika i trikova, ali još jedan bitan koji bi htio naglasiti je glasnoća i čistoća izlaznog zvuka. Cilj je postići sveprisutnost i primat te zvučne teksture u prostoru gdje se izvedba događa. Još jedan postav u kojem slušatelji moraju bogobojazno sjediti i prepustiti kontrolu sveprisutnom totalitetu zvučne teksture. Srećom, ili na nesreću nekih opsesivnih organizatora koncerata, pametna buka je suvremeni proizvod pa ga se ipak često može doživiti i u klupskim prostorima.

Zanimljivo je gledati slušatelje u klupskim prostorima gdje se obično ne sjedi. Većina izgleda kao da sudjeluju u prvom kontaktu s vanzemaljcima koji su se netom spustili na pozornicu, a ostatak koji eventualno sjedi ili ima spuštene poglede izgledaju kao da su vanzemaljci preuzeli potpuno kontrolu nad njima.

Dati povjerenje nekome da te vodi kroz fantaziju je velika privilegija vodiču. Šaman, psihoterapeut, filmski redatelj, glazbenik, predavač, sugovornik... Nije čudo da su se u društvu stvorili brojni rituali, procedure, dinamike i sustavi pravila o tome tko zaslužuje reputaciju dobrog vodiča u fantaziju.

Sustavi reputacije za Vodiče kroz pametnu buku su, iz mog iskustva, čista lutrija. Neki, priznati i preporučeni, su potpuni šarlatani i nadam se da će ih u budućnosti zamijeniti onelineri u SuperCollideru, pythonu, lispu ili bilo kojem drugom jeziku s dobrim list comprehensionom, a drugi su šamani koje je blagoslov imati uza se na svakom dobrom fantastičnom putovanju.

No i sa šamanima i sa šarlatanima mi je problem da ih ne doživljavam kao autore čiji je rad distinktivan. Za mene, distinktivnost je bitna odrednica autorstva.

Uvijek imam osjećaj da je koncert pametne buke jedna kolektivna aktivnost gdje se neki broj ljubitelja fantastičnih putovanja okupi i u tišini, pa onda i u buci, svako sam, iako u grupi, otisne na putovanje.

Znam neki broj ljudi koji će istu stvar reći za bilo koji glazbeni koncert, no mislim da je to nepotrebno mistificiranje i usput neprepoznavanje semiotičkog potencijala etabliranih formi pop kulture. R'n'r i klupska glazba barata u prostoru minimalnih zajedničkog nazivnika narativa i arhetipskih plemenskih i drugih odnosa sa Bogom koji se utjelovljuje. Eksperiment, iskorak i eventualna subverzija tih odnosa razvija se hibridizacijom komunikacijskih formi. Znači uvođenjem komponenti teatra, stvaranja konteksta oko Autora i njegovog Djela i slično. So far so good. Voliš ne voliš. Uzmeš ostaviš. Kaj god.

Kod pametne buke mi smeta što umjesto da bude nevidljivi Radnik/Vodič kolektivne meditacije, u snobosvkom društvenom twistu, mistifikacijom i preseravanjem dobiva nezasluženo mjesto Autora/Boga. Tako novo posložen kontekst bi mi omogućio da se opuštenije prepuštam meditativnim putovanjima i vjerojatno nekog šarlatana prebacio na listu šamana, no ono što mi se čini bitnijim je da bi se izgubila potreba rasprave o šarlatanima i šamanima. Glupo uho bi volilo pametnu buku.