Ah, i taj dan je bio došao! Čitav dan se samo o njemu pričalo, brujalo, svaka tema je sadržavala Đoleta kao glavnog aktera neke priče. Da, to je prvi njegov koncert na kojem sam bio. Zadnji? Ne znam... evo storije!
Želeći uhvatiti onu ogradu do bine na parteru, prvi red do Boga kako bih rekao, nagovorio sam djevojku da krenemo dosta rano. Koncert je počinjao u 8 navečer, no mi smo već u pol 5 stigli na mjesto održavanja tog glavnog čina, ne želeći riskirati nekog visokog mangupa ispred sebe koji zna sve ukupno 3 i pol njegove pjesme, pa da ne ostanem zakinut za dobar pogled, jer sam inače metar i pola šumske jagode. Stigli smo prvi! Da, prvi! Prvi od 7200 osoba koje su prisutvovale jednom dobro prikrivenom lažnjaku. Promrzao sam ispred ulaza u dvoranu, dok nas nisu pustili oko 6 i 10. A onda je bio stampedo. Trči naprijed nakon što ti provjeri kartu i veži se lancima za ogradu. Imao sam sreće. Kad sam dotakao ogradu, kao da sam osjetio kvaku od rajskih vrata. …